Kad umrem, kad moru zaplače žal,
i olovni suton spusti se na oko,
tvoja krila tuge kad zarežu nebo,
i kada te čežnja uznese visoko
zablistat će rosa u tvome sjećanju.
Osjetit ćeš tada da je miris snova,
tek galeba dodir što nad tobom kruže,
more će ti naše, tragom tihe sjete
prosipati miris one davne kiše.
Najnježniji među vjetrovima šapnut će ti
da me samo za svijet nema više,
da ne umire ljubav,
u ružama onim još će mirisati.
U svemu što pustiš da ti oko takne
osjetit ćeš, moja ljubav diše, diše..

Maja Ezgeta