Se še spomneš, prjatu, kok sma na vlaku za
Zenico igrala jamb?
in nama je policaj – ne, nene; miličnik – miličniki so takrat bli u
modi –
tam že milicionari – no, se še spomneš, kok nama je milicionar
prepovedu igro v kupeju,
češ de kocka nije dozvoljena.
- Pa dobr sej ne špilama za dnar …!
- Nemoj ti meni … Kako, da ja znam, da vi ne igrate za pare …
to su ti igre na sreću, i nisu dozvoljene. I basta!
- Pa … čujte … pa …
- Ma, nemoj ti meni, da se izgovaraš puno, mogu ja da vas izbacim
sa voza
pa da vidiš što znači protiviti se vlasti.
- Ej, dobr, dobr – no, pa nej bo. Ne?
Bolje da ispadnem budalo nego da ispadnem sa voza, sm si
mislu,
pa neč več reku.
Pa je ratal vse tih, smejat sma se nehala, in pot se je
poslabšala.
Pa sma nehala igrat jamb in vse druge igre,
ki jih ima Oblast v oblasti …
sma se pa začela
špilat z živlejem
... u kolkr se ži prej nisma ...