zatvori prozor
da ne slušam pjesmu
s kojom smo čekali
da se zaboravi jesen
u kojoj sa zidova otpada
rumena patina
i djeca s ljuljačkama
u nebo lete bez glasa
zatvori prozor
i pođi niz nečujnu sonatu
kestenja dok se kotrlja
u ambis
i u kapima šutnje
dovršava sliku
zamagljenu
gradskim šumorom
duboko u nama
... zadržati trenutek! Lepo!
Lijep pozdrav, Nado.
mp
Privid, ki bi lahko rešil opazovalca - morda se okna sploh ne bodo zaprla, ne razjasnila migotanja slik ... čestitke,
lp, Ana
Ana, hvala za podcrtavanje.
Lp,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!