čvorovi
ni riječima ni krilima
ni dahom ni nitima
rasplićeš ili tkaš
sliku sablasne
beztjelesne
bezimene tišine
razvezuješ ili tkaš
čvorove kišnog šumora
da ne skamene se modrine
u noćnom sivilu
što kožu pletu i ovijaju je
oko tvoga tijela
pitaš se
dok na njenom prozoru
cvjeta
davno osušen bosiljak
dok ne znaš što stoji pred tobom
snenim ili budnim –
nekoliko pejzaža
utkanih u njeno lice i oči
kad te pogledala osvrćući se
potaknuta tvojim oštrim
zvukom koraka
ni riječima ni dahom
pitaš
u kojem snu si je
prvi put vidio
ali i odmah imaš odgovor –
bio je to balkon
negdje na široj periferiji grada
na kojem još cvjeta
davno osušeni bosiljak
Hvala, Branka.
lpm
lorca je primetio da je balkon simbol ljubavi..., ponekad i ja to vidim. zelo lepo, mirko,
lep pozdrav iz mb,
m.
Aplauz.
hvala, miko. ponekad i ja to vidim.
lp iz sa,
mp
Hvala za aplauz, Jelena.
lp,
Mirko
Prav (ljubezenska) poezije premore vse dimenzije časa, ki jih spleta ali razpleta, prehaja v sanje, ali pa se prebuja iz sanj. Čestitke!
Milan Ž.
Milan, hvala najljepše.
Lp, Mirko
Komentiranje je zaprto!
