Feniks je slavio
dvanaest hiljada petsto devedeset i četvrti dan
njenog ustajanja u hidžab*.
Vjetar se igrao
s bijelim golubovima
i plavo-ružičastim balonima
u njedrima grimiznog neba
i Ona se usudila odgrnuti
zavjesu i kroz rešetku
trepavica zakotrljati
svoju zjenicu niz ulicu,
koju nikad nije vidjela
u takvom svjetlu.
Zapahnuo je vonj pustinje
i zatočenih koraka
ispod pijeska
minulog vremena,
zapahnuo je vonj
utrljan u sedlo
prepredenih trgovaca,
vjernih devinoj grbi
i baldahinu, stvorenom
za ugođaj njegovog blaga.
Uspravila se, digla ruke
i sa lica strgala oklop vela,
pod kojim su joj zahrđala
usta. Odbila je kupku
iz lati crvenih ruža,
čijim su se mirisom
otkupljivale njegove ruke
zbog ključa u bravi njene duše.
Usudila se okrenuti
pješčani sat
i skuhati jaja. Za doručak.
Obukla je hlače
i zamijenila hidžab
za bič
iz hiljadu i jedne noći.
*hidžab, propisno oblačenje muslimanskih žena, koje
podrazumijeva pokrivanje cijelog tijela
breza