S nama su zaspali naši snovi
opet smo išli ususret
travanjskom vjetru na bijeloj cesti
duboko uronjenoj
u glasno jato usnulih ptica
išli smo budni
ususret prostoru i vremenu
gdje čekala su
bezimena pristaništa
gdje zaspala su naša jedra
išli smo kroz naše misli
urezane u kamen kao zapis
kao mrtvo pramenje slike
u nečijem probuđenom oku
.jpg "Nada")
Da, živimo "v glavi" ... morali bi si povedati, izliti misli ... Lepo povedano v pesmi!
damjana,
Nada,
hvala vam lijepa za javljanje i reakciju.
Srdačan pozdrav
mp
Pesem ni le melanholija v ponovnem deljenju spominov, ampak se iz nje dviga najpomembnejše, kar pravzaprav (na)polni življenje. Čestitke!
Milan Ž.
Hvala lijepa, Milane.
Srdačan pozdrav iz SA
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 06. 08. 2023 ob 10:24
- Prebrano 451 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 113.4