Kako bih te volio zvati anđelom, ali bojim se da ćeš me ostaviti

i odletjeti iz raskoši mojih snova i sna

i da ćeš prekinuti veze među nama, jer nebo ne omekšava zemlju.

Ne volim kad četkaš perje, bojim se da ćeš izaći iz spavaće sobe

i sebi tražiti raj radosti, a ja ću tugovati u tvojoj odsutnosti.

O moj Bože, sva ljepota rajskih vrtova je na mojim grudima, stvorio si je za moje ruke.

O cvijete, koji si na mom licu obasjao noć i oslobodio me u sigurnosti,

o, kad bih samo znala koliko si dragocjena, koliko si vrijedna zlata, rubina i svile.

Da samo znaš, da su tvoje prošle godine, od mene uzete!

Oh, da se probudiš uz moj glas, koji te kao pticu zove i da čuješ kako potok u mom srcu,

grmljavinom ponavlja tvoje ime i pjeva na svojim obalama melodiju koja je

ovjekovječila tvoju ljubav.

Tvoj sjaj, tvoj život i mirisni dašak povjetarca u mom budoaru.

Koliko te obožavam, i obuzima me gorčina divne strasti koja truje moj um

i baca me s vrha oblaka u planine naklonosti.

Ti si od soka oraha datulja, a ja od ostataka slatkoće suhoće, s okusom koji ne izlazi iz mojih usta

i ostavlja me da živim u svojim brigama.

Osim moje poniznosti si mi uzela sve, moje prste, moje grudi i moja usta

i zadržala si ih uz svoje grudi, svoje ruke, pa čak i uz tabane svojih nogu.

Nisam ja onaj koji te jednom poznavao i zauvijek zaboravio,

još uvijek bez tebe ne štujem boga koji ne zna kolika je moja strast za tobom.

DragoM