Stojim na Starom groblju u Nišu
Šta je ono neko rekô?
„NEIZVESNOST ČAK I SMRT MOZE UCINITI LEPOM.“
Prisećam se,
a iza mene radnik grabulja grob.
Seo je, popio flašu piva
i nastavio da sređuje.
Ja sam popila litar poetike
a ose mi kružile oko glave.
Znala sam rado bi mi ubacile tačku
kao što bi to i čovek sa grabuljom.
Moje prisustvo ga je jako privuklo
Dva umobolna stvora žive
nadomak smrti
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!