Čuvam nekoliko razbacanih stihova
za još nenapisanu pesmu o tebi;
rasporedim ih po direktivi
kad mi se čini da negde lepo pristaju.
Tako sastavim (nenapisane) pesme
o prirodi, filozofskim pitanjima
o čudesnim mitološkim bićima;
koja me muče, potisnutim mislima
kroz simbole odrastanja, iz podsvesti …
Beležio sam ih na najobičnijim mestima.
Na papirićima rasutim po snegu
iscepkanim od stranica požutelih hronika;
ili na praznim marginama recikliranih novina.
Svuda ih ima.
Na starim školskim klupama,
pažljivo ispresavijanim kutijama od cigareta …
Padajući pijan i dižući se još jednom iz blata;
nedosanjan san, umnog sredovečnog čoveka.
Izvrsno.
Spretno istaknute sličice koje rijeka prolaznosti izbacuje na obalu.
lpm
Sjajno!
Lp
Jelena
In tako vse življenje nastajajo (in se izgubljajo) skrivni stihi ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!