u sjajnoj dubini vodenoj
teško sam zlato
ili kamen
svejedno
ne tražim
ne pitam
ne dosežem riječ
u sjajnoj dubini modroj
vihor sam mrtvih trava
s lozom što za mnom je umrla
i večeras će jedna zvijezda
pod moje tjeme uploviti
iz obzorja srca
nevjericom
tišina bi južne hemisfere
nešto pitala
ali sidro je teško
s poljupcima mulja isprano
bačeno u moj vid
(mirko popović)
Pozdravljen Mirko,
Sedi 5 :)
zelo tenkočutno pesem
Lep pozdrav, Dejan
Dejane, hvala za peticu.
Živio !
Lijep pozdrav,
mp
pozdrav. ne znam da se divim ali trebalo bi. i ovaj put.
m.
ali nije u pitanju tehnika, niti ono apofatično, mislim, jednostavno poezija, verovatno iz iskustva, što znači da si živ. a to je več nešto, moraš priznati.
puno te pozdravljam,
m.
Miko, samo pokušaj da u ideju utkam pjesničku slobodu. U njoj sam mrtav na dnu modrih morskih ralja...kao što se vidi.
Srdačan pozdrav
mp
Potopiti se tako globoko, pa vseeno ne najti besede ... čestitke,
lp, Ana
Ana, hvala lijepa.
Ugodna večer.
lp
mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!