Tek u dnu kasnog dana
put joj znani izbije i proročica
podiže pa zagrli kuglu kristalnu
Nevidljivi sjaj Venerinog lica
smiri joj ruke kao zimski dan
kao zaspalo jato ptica
Ovdje je Venerin privremeni san
kaže strijeljajući očima:
Moje šesto nepogrešivo čulo
vječno opetuje da ništa ne može
umrijeti što je jednom rođeno
Venera negdje mora biti
govore joj prsti
i šum godina
koje se toče iz majčinih očiju
Dok kosilica vremena okreće
tajnu kuglu kristalnu
na znani put kroz čelo proročice
crni gavran polijeće
Zato će ponovno crno cvijeće
i trave morske venuti
na skeletnoj strani neba
I još jednom će ribari
s praznim nebeskim mrežama
slušati majku kako proklinje
ljudskom umu neshvatljivu
ljubav Milosrdnog
Respekt, dragi Mirko!
Lp, Vesna
težko je kaj reči, mojstrsko, izvrstno.
lp,
m.
Draga Vesna, velika je to riječ.
Hvala lijepa,
Mirko
Miko, hvala na pažnji i komentaru.
Lijep pozdrav,
Mirko
Morda ne potrebujemo krogle, da bi videli propad ... a kar je enkrat rojeno, ne umre - to sporočilo milosti - vendarle podaljšuje naš čas vsaj za nekaj let ... čestitke,
lp, Ana
Najljepše hvala, Ana.
Srdačan pozdrav,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!