nedosanjano
u ono vrijeme govorila je
da ogledala su usplahirena
da noćima krvare da noćima
uzdišu nije znala da često
bez razloga plaču dječja lica
nad slikama svijeta
i nije znala da bih i ja
tupo slušao neodgovor
na pitanje: ako je i
stvaran svijet
što je to?
u ono vrijeme
za ručicu vodio sam je
u jednu od njenih daljina
koračala je trotoarima gradova
ogromnih gradova eksplozijom
bulevarske svjetlosti očekivao sam
njenu ushićenost začuđenost
nad ljudskim umijećem nad
bogatstvom i gabaritima
kojima je s uzvisine mahala
ručicama i licem koje je
činilo mi se rascvjetalo
ozarenošću i uzbuđenjem
sve dok nije počela cijediti riječi:
gdje ćemo dosmrtno zapisivati
lažni sjaj
ponekad me budi njena
neisplakana bol dok dubila je
niušto iščitavajući stranice tame
koja je skrivala ožiljke
vječne nejednakosti u očima
uličnog prosjaka
(mirko popović)
Hvala, igorj... za izbor.
Hvala, koni, za izbor...!
Hvala miko, za izbor.
napišem pa izbrišem, ali još jednom na kratko. kad se zagledam u lice bebe ono je ozbiljno i možda stvari tako i postoje. ali mi se isto tako čini trivijalnim ne priznavati samom bitku osečanje sreće. tu ide nekakva pripadnost.
devojčica koju si vodio za ručicu jako je osetljiva, setio sam se i ja svojih davnih strahova ali danas možda je sretna i još uvek tvoja sreća, što ti od sveg srca želim.
lp, m
Poslano:
17. 03. 2023 ob 09:56
Spremenjeno:
18. 03. 2023 ob 08:47
u zalutalom i ravnodušnom svijetu u oku izmišljene djevojčice vidim odron za odronom - usud koji raste... i koji male dušice oštrije, dublje, bolnije doživljavaju. neke, eto ta moja fiktivna jeste, kao i poneka druga, treća. ne sve, naravno. obješenog sam lica, ali u njenoj želji, šetao tim imperijalnim metropolama.
veliki pozdrav,
mirko
Lahko je tudi anima ... čestitke k rahločutni pesmi,
lp, Ana
Hvala, Ana. Zadovoljstvo mi je.
Srdačan POZDRAV i ugodna večer.
mp
Komentiranje je zaprto!
