kasno popodne
njene noge za njom hodaju
ruke su već sprijeda
miluju kuhaju peru peglaju
otvaraju sveske
otvaraju osmjehe
njene uši su udubljenja puna želja
cijedi ih kad legne
a noge joj se vrate
raširi ih i preda se
čak i zadnje vlakno zadrhti u noći
izjutra pokupi sve svoje dijelove
osim srca koje je preteško
pa ga opet smjesti u oblačić misli
na sve koji u njega sjedaju
vuče ga za sobom kao balon
nitko od prolaznika ga ne vidi
samo ptice kraj njega zapjevaju glasnije
a drveće s puta se klanja
dubokim naklonima

Jure Drljepan (JUR)