UMJESTO PJESME
nečujno u tebi
grumen zemlje
se odlama
kao kap borove smole
kao presušena
kapljica sunca
oduvijek si samo otkos
neodgonetnute
anđeoske melodije
nečujno u tebi
grumen zemlje
se odlama
kažeš: možda je
vrijeme proplamsaj
izvan konstrukcije uma
u tragove crteža
pećinskih stalagmita
ulaziš da s medom
i šećerom piješ metafore
kao jedine pilule
ljudskih dosega
kao jedino umijeće
glasnoga gubljenja
(mirko popović)
ja, človek mora vse zapustiti. tako sem razumel to prelepo pesem.
vendar se tudi že dviga nad časovnost. življenje lepote.
lp, m
i šećerom piješ metafore
Koliko kep se lahko odvali, da bi še obstajala sredica ... in te metafore - edina zdravila izgubljenih ... čestitke,
lp, Ana
Ana, hvala najljepše.
lp, Mirko
Svit, pozdrav : -
mp
Hvala, Miko.
Lijep pozdrav.
Komentiranje je zaprto!
