Kad nestanem iz tvojih misli
i kad nas ni kiša ne prepozna više,
a pjesme moje ovije bršljan otrovni,
kad odem u tišine najtiše
neka te voli more,
pusti da te pjesmom nađu ptice.
Kad nestanem iz tvoga srca,
ostavit ću sjaj na tvome nebu,
ostavit ću ljubav neka grije,
sve one što im srca zebu.
Iz tebe kad odem nestat će moj svijet!
Sa dna tuge, iz zadnje suze
iznjedrit ću za te cvijet
kad odem...
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Maja Ezgeta
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!