Tek rijetko pozdravim Neznanca
pred čitaonicom sanja,
gdje inače spava.
Kaže da me jutrom
među osmrtnicama traži
i da tek kad me vidi
pod ovratnikom boli,
zna da još sam sama
i da hladnoća grli moje grudi
kad prestanem biti žena,
u koroti da bivam,
bez mrtvaca i bez mrtvoga cvijeća.
Tek rijetko nazdravim Neznancu
dok ga nema,
pod osmrtnicom dok sanja.
Znam da tada
zaboravi da sam sama
i da sebe sniva pokraj mene naga,
da mu nudim jutro
i miris čistog dana,
nas umobolne
s odjela manje sretnih
čitaonice očaja.
Danas vidjeh osmrtnicu
bolujućih slova:
u istome danu,
tik prije straha,
zagrljeni preminuli
ja, Neznančeva ožalošćena
i Neznanac, moj oprost od žalovanja.
Ono što istinski želim još veći bih ti vrč zdravlja poslao po anđelima (koji bi trebali biti zaštitnici puni milosrđa). Drugo što se mora opetovati Pjesnikinji takvih dometa je moja zahvalnost što JESI i što ti je na visini moć stvaranja briljantnih poetskih djela.
Budi mi dobro.
Čuvaj se(be). Time čuvaš i svoje najdraže, jer ono što im daješ (kao i svima nama) je BOGATSTVO.
s silovitostjo besede
iz bele in črne duše izžemaš
občutenje tukajšnjosti
in neznosnost nikjeršnjosti
urednica
Poslano:
15. 01. 2023 ob 19:14
Spremenjeno:
15. 01. 2023 ob 19:15
Pesem, ki je svojstven poklon življenju in smrti, in ki s svojo skrivnostno zgodbo ujame bralčevo pozornost (ki se neredko sreča z Neznanci v knjigah), čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!