Ne, nikad se nismo rastali.
To su otplovila naša
zajednička proljeća.
I kad lastavice napuste
naše prozore
ostat će klijati
žilište zaborava, epizode
u kojima smo rasli.
Ne tuguj, jednom se mora
berbom imenovati
Trganje Zlatnih Grozdova.
Kad jesen i mahovina
prekriju djetinjstvo
neminovnost će okititi
naše neizgovorene riječi -
oslušni korake koji će
kao godišnja doba
umjesto pozdrava uvijek
zastati pred tvojim vratima.
Nasmiješi im se i nikada
ništa ne čekaj
pred zidinama grada
u kojem će sjajiti iverje
zalutalog vremena
i suze zbog čije se nijemosti
nikada nismo znali
ni rastati.
Kaj naj rečem, zelo lepa pesem, to je to.
Hvala, damjana.
Ugodna večer:-)
... s pogledom nazaj vidimo, kaj je bilo lepo, kaj je bila ljubezen in kaj samo šala!
Dobro jutro, Nada. Hvala na pažnji i javljanju:-)
Pesem, ki podaljša neko bližino v neskončnost ... čestitke,
lp, Ana
Hvala uz lijep pozdrav, draga Ana.
mp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!