Žitna polja zazlatila vidokrug, ravnica miriše na svjež kruh

i poneki dud skriven u starom dvorištu.

Ljetna omara vuče se niz obale Vuke,

taloži uz dok, na širokim bokovima Dunava. Sve je usporeno.

Nijemo prolazi vrijeme,

ispisuje novi život koračajući ulicama,

sokacima, njivama.

Ne može se zaustaviti korak.

Korak istine i nade. Korak vjere.

Tama, strah u zjenama,

posljednja kriška mirisnog kruha.

Fijuk vjetra, miris zgarišta.

Žitna polja, kukolj zakrvavio sjeme.

Urlik, ratni poklik, padaju ljudi.

Krvari zemlja i dud.

Kolone prognanih, minska polja, izgaženo žito.

Talog smrti.

Suze u očima djeteta.

Jecaj na usnama rodilja.

Smrt. Smrt. Smrt.

Jutro će razgrnuti tuste oblake.

Smijeh će se razliti ušćem. Korača život.

Ljubica Ribić