sjedim
ti čitaš
sjedim nepomičan
ti bježiš u tišini

kapi kiše kucaju na prozor
bude

baka
kačka sjećanje
majka
riba subotnje popodneve
oca nanese predpraznična večer
sa sjenkom stranca na licu
brat i sestra pali u igru
između dvije vatre riječi

na malom šumskom proplanku
između prolistalih bukvi
otvaraju se kišobrani

s ražnja zamiriše
praznični dan

priđem k prozoru

djeca skaču po mlakama

poškrope misao
da je pogreb praznik

i tada uvijek pada kiša


(Iz cikla: Louise, o dvojini še nisva govorila)

Jure Drljepan (JUR)