PISMO U PLAMENU
Dragi
spuštamo se
iza sebe ostavljamo tužno lice gimnazije
u redu bijelih breza
promrzle ruke obavijam ti oko vitkog struka
nježno prislonjena
na dječačka ramena
grije me tvoj dah neispuštenog krika
a tako me je strah
ne drveća
ne prometne ceste
ne automobila
strah me je spoznaje
brzine budućnosti
posljednjeg spusta
strah me je
godina
ostati bez tebe
sama
na saonicama
Ovo je lepo rečeno.
Bravo.
Podrav za Tanju
Tanja, 777 puta bravo.
Svake pažnje vrijedno.
lpm
Hvala Mikailo!
Lp
Tanja
Hvala Mirko!
Lp
Tanja
Mlada ljubezen, predvsem pa spomini ... čestitke,
lp, Ana
Pa še tako resnično, moji... :)))
Hvala Ana!
Lv
Tanja
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tanja Ocelić
- 22. 11. 2022 ob 21:54
- Prebrano 387 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 188.91
- Število ocen: 9