Razmišljao sam kako da pretvorim svoju pjesmu
u neku vrstu geometrijskog oblika,
jednostavnog, složenog ili nedefiniranog,
ali sam previdio činjenicu da ona ima dušu
i da se ne može oblikovati
ni riječima ni umom.
Pjesma je multidimenziona apstrakcija.
Njena duhovna srž može skrivati gramatičke greške,
ali i pogrešnu predodžbu o ljepoti univerzuma.
Možda bi bilo najbolje pomiriti se sa sudbinom,
pronaći zlatnu sredinu i shvatiti da je geometrija pjesme
način na koji se povezujemo s Bogom.
Ivan, tvoja duša pleše in pleše, odpleše iz vseh geometrijskih vzorcev ...
Hvala Damjana na lijepome komentaru!
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!