Dan blijedi

Šutim

Netko daleko pjeva

Pa silazi sa stranice stare knjige

Zašto me podsjeća na majku

(S kojom sam pogubila njene godine) 

Kadgod je nađem u ogledalu 

Ista su nam lica iste su nam oči 

Ona tada šuti 

Zar mi nema što reći 

Pitam i zagledam se 

U svog novog dečka 

Ne pitam ga što radi 

Dok gleda lice dana

Što blijedi i gasi se 

A zapravo ispraćamo ga obadvoje 

Dok je (tada) mala kćer kao patuljak 

Trčkarala žalima 

(Da se mogu vratiti u godine 

Njenog odrastanja drukčijom bih je

Ljubavlju grlila...) 

Jednom se zagonetno zagledala  

U moje svojim izrazito zelenim očima 

I od tada se okrećem za svakom ženom 

Zelenih očiju 

(Neizmjerno se voli kćer 

Bilo da je iz prvog - kao moja 

Bilo da je iz drugog braka)

Večeras mi spontano zbraja 

Crne i prve sijede 

Ništa je ne pitam

Jer pokušavam otploviti s danom 

Šutim 

Netko daleko pjeva 

Netko se dalek igra s mojim 

Balonima iz djetinjstva 

Pokrit ću ti leđa

Večeri su listopadne

I već su hladne mama 

Čujem je 

Podsjeća me na majku

mirkopopovic