Da li je bolje biti kralj Arthur ili Don Quijote
kad se nađemo ispred pjesničke provincije,
a stihovi nam počnu škakljati tabane
i izvrgavati nas ruglu zbog naših ljudskih mana?

Pjesnikova mudrost pokreće svijet,
poput kuhara se poigrava ironičnom stvarnošću
i pjesničkim sredstvima dočarava vizije svoje duše
stvarajući oaze života od neplodnih njiva.

Da li je pjesnikov dom na ovom ili nekom drugom svijetu
i da li blistavost njegovog uma spaja ideale
koji se prepliću kroz svjetlost zvijezda
kako bi on mogao doseći vrhove vrlina i ponosa?

Srce pjesnika je most između dvije različite dimenzije,
a njegov slobodarski duh liječi siromašne i bolesne.
On žonglira riječima kako bi donio mir u svijetu
i kako bi tuga mogla procvjetati u bojama poezije.

Ivan Gaćina