I zvijezde je ova noć umirila ledom,
ne trepere, nepomične šute
u visini kao nacrtane kredom,
ko' da i one ovu pustoš slute.
I svuda mir je, u srcu, u mraku,
tek misao mi na trenutak
plaho zadrhti u zraku.
U ovu noć bi samo pjesma stala
i pisala bih, barem iz inata,
ali u tami sve su iste riječi
pa da ih kujem i od suhog zlata
u ledenu tamu odbile bi leći.
I rijeka sebe u moru ubije,
vlastiti trag ne nalazi srce,
toplina davna iz oka se izlije,
ili to samo suza sjajem
želi zasjeniti sunce?
I zadnji let mi netko ote,
a letjeti, pa to sam znala!
Slaži mi bar sad živote,
da nije kraj, da nisam stala,
da se od mraka ne vidi nebo
il' da sam samo u njega pala.