Na dlanu tame, kao cvijet,
u tišini mojih strahova
drhte misli,
trenuci zapleteni, ulovljeni..
Kobna je paučina moj svijet,
u kojem život - pauk vreba,
pa zato svaki naš trenutak
brižno spremam
u vječnost svoju,
i svaki skrivam u sjenu zvijezda
da traje...
U svakoj pjesmi ih krijem,
u tragu vjetra, u plaču lista
što se u jesen ruši.
Rasplamsalom buktinjom bola
svjetlo su mojim koracima,
pa i kad sam prazna sebe,
tebe nalazim u duši.
Tebe samo,
a nas kao da nije ni bilo..

Maja Ezgeta