otvaraš knjigu
s tamom toneš u rasute
boje zemlje
u tebi je dušni dan
bezlična vječnost
s kojom u dodiru
raspukne nar iza kuće
listaš stranice
materiju svijeće unosiš
u vidokrug
mira mramorova
u krošnjama cedrova
u daljini
romori kiša
tvoja godišnja doba
zarasla u vrtu
zatvaraš knjigu
krotko recitiraš pjesmu
zadnjega poglavlja
... odpiramo in zapiramo knjigo spominov;))) dotaknila se me je tvoja lepa pesem, mirkopopovic;)))
LpB
presežna enkratnost
melanholije minevanja
Notranje ogledalo zmore odsevati tudi tisto, česar v materalni obliki ni (več), čestitke,
lp, Ana
koni, hvala na komentaru i iskrenosti.
lpm
igorj, hvala na pažnji.
lpm
Hvala najljepše, Ana, za podcrtavanje moga uratka.
Lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!