Putujem velikom rijekom
koja se ne vraća,
na jednoj malenoj splavi
svojega sjećanja.
Putujem, a nikud ne bi,
ni u brzake, ni u kaskade,
ne mogu se vratiti ni tebi,
put je ovaj u sutra, bez nade.
Putujem rijekom bez obala,
bez neba, bez duga,
a slana kap tebe u oku,
cijeli je vodopad tuga.
Izgubljena u tvojim očima,
zarobljena u svojim mislima,
a nikud ne bi, kad ni jedan put
neće me odvesti tebi.
O rijeko tuge, ja ne znam teći,
samo kroz misli, samo kroz riječi,
ti nemaš obala na kojima bi zasjala
ni pjesma ljubavi, ni pjesma rastanka.
Putujem, putujem a ne želim
rijekom bez povratka..

Maja Ezgeta