ZOV
Čuješ ga
Na žalima vremena
U nemiru u nadi
U klasju toplih zima
Sretaš ga
Kao nesmirenu
Jeku bumeranga
Kao radost
I tugu
Nasmiješiš se
Njegovom smiješku
Na crno-bijeloj slici
Oronulog zida
Svijetlom suzom
Nad snjegovima što kopne
Oko seoskih kuća
U kojima je ostao
Miris tvoga odrastanja
Čuješ ga
Neartikuliranog
Istrošenog
U iverju zaboravljene
Hladne večeri što želi
Bijela jedra razapeti
Nečujnom toplinom
Oko srca
Neslišna je toplina tvoje pesmi, Mirko
Hvala, damjana.
Ugodan dan !
Neartikuliran je i istrošen
Kao iverje zaboravljene
Hladne večeri što želi
Bijela jedra razapeti
Nečujnom toplinom
Oko srca
Stojane, hvala lijepa na javljanju, mišljenju i pažnji.
Srdačno,
Mirko
Ko je le en pogled na sliko dovolj, da se zbudi spomin in občutja, ki so bila zakopana pod plastmi odraslosti ... čestitke,
lp, Ana
Pozdrav Ana i hvala za podcrtavanje !
mp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 04. 08. 2022 ob 13:17
- Prebrano 485 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 207.77
- Število ocen: 8