Kružne kamene strukture vraćaju me u prošlost,
a zatim na letećem tepihu splavarim kroz neopisive ljepote.
Svaki kamen je dio mozaika te ljepote i uzvišenosti,
a svaka travka, potok i rijeka šapuću mi tvoje ime, Makedonijo.
Velika i slavna, stamena i ponosna,
tvoja su tisućljeća prožeta burnim i čudesnim događajima,
ali si svoju jedinstvenost sačuvala do danas,
a tvoj snažan duh nadilazi svakog pojedinca
i sve pjesme koje pjevaju o tvojim nepobjedivim herojima.
I u vrijeme najvećih suša napojit ćeš svakog prolaznika,
pokazati mu put do doline pune života i obilja
i nadahnuti ga kapljicom svoje mudrosti, plemenitosti i vječnosti.
Tvoje ime je ispisano na svakom stablu,
a tvoje priče na raznobojnom šumskom lišću
koje vjetar nosi daleko preko predivne rijeke Radike
i otpušta iznad legendarne Šar-planine u budućnost
kako bi se cijeli svijet mogao hraniti tvojim spoznajama, Makedonijo.
Kada sunce razigranim zrakama budi tvoje gradine
i kada seljaci počnu obrađivati tvoje plodne njive,
kao da se otvara nevidljiva kapija
da se kroz nju sliju prohujala vremena.
Ponekad mi se učini kao da zvijezde silaze s neba
kako bih mogao da ih držim na dlanu,
blistam pored zlatnog žita,
pijem vodu s izvora vječnosti,
recitiram domoljubne pjesme na makedonskom,
a zatim odletim na letećem tepihu tamo gdje blaženo snivaš
i gdje tvoj osmijeh postaje sloboda, Makedonijo.

Ivan Gaćina