
a ja ne mrdam sa našeg praga, šupalj
poput uskršnjeg zeca od čokolade kome
samo što ne prsne omot od staniola
reka je zajmila plavo od neba, blatom gađala
strojeve vrba, lutke bez kapi krvi u obrazima
vas, moje prinčipese sa ćebetom preko glave
(što noćas jurite domen cvokoćući kraj ograde
dunavske barže) sanjajući rasprodato more,
sve dalje plaže odese i vetrove saterane u kamen
Polna življenja s primerno dozo jeze..., Všeč.
Lp, m
Oh, že drugi dan pogrešam našo mačko - no, res: čakati je treba na pragu ;)
čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!