Jutros sam s lica skinuo sve maske,
tisuće njih
više ne želim biti odrasli muškarac
čiji testisi mirišu na ratne bubnjeve i smrt

U najdubljim zakucima svog uma
potražio sam krhotine dječačkih snova
i zalijepio ih,
mirišu na tek rođenu bebu

Sad je podne
sunce nemilosrdno prži
sjedim sam u jednoj malenoj uličici velikog grada
previše nevažnoj da bi joj nadjenuli ime

Otvaram vrata svoje blistave kuće
satkane od iluzija, nemogućih želja
i snova o svijetu koji miriše drugačije

i čekam te,
dođi,
vrata moje blistave kuće uvijek su ti otvorena

Speculum