VEČER POEZIJE U ROVOVIMA

 

Čini se da sam potratio
ovo jedino vrijeme koje imam

uvijek sam nešto čekao:

snijeg u sparno ljetno popodne
visibabe u pustinji
ruže iznikle iz gusjenica tenkova
miris jasmina u vlažnoj radničkoj sobi

Večer poezije u rovovima

 I tebe

Koja nikada nećeš doći


Vrijeme mi lagano curi

 

U noći punog mjeseca
polako isparavam

izdižem se iznad jata bombardera

I nestajem u kraljevstvu tišine

 

 

 

 

 

 

 

 

Speculum

Komentiranje je zaprto!

Speculum
Napisal/a: Speculum

Pesmi

  • 31. 05. 2022 ob 09:25
  • Prebrano 120 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 124.9
  • Število ocen: 4

Zastavica