Čini se da sam potratio
ovo jedino vrijeme koje imam

uvijek sam nešto čekao:

snijeg u sparno ljetno popodne
visibabe u pustinji
ruže iznikle iz gusjenica tenkova
miris jasmina u vlažnoj radničkoj sobi

Večer poezije u rovovima

 I tebe

Koja nikada nećeš doći

Vrijeme mi lagano curi

U noći punog mjeseca
polako isparavam

izdižem se iznad jata bombardera

I nestajem u kraljevstvu tišine

Speculum