Više ne pamtim
kada smo se prestali smijati

sjećanje na godine provedene zajedno
stopilo se u jedan beskonačan dan

slutim
to se desilo davno, jedne zgode
kada smo šetali našom ulicom
i prestali se držati za ruke

onako usamljeni,
svatko sa svojom prazninom

Toliko riječi,
izgovorenih prije kraja

teških i hladnih

srušilo se na nas
poput golemog ledenjaka

Dugo više nismo zajedno

Ponekad te sretnem
onako, u prolazu
koraci su ti teški
kao da za sobom vučeš tonu kamenja

ja sam i dalje prazan

Jednom si šetala našom ulicom
sama
Poželio sam te primiti za ruku
i odvesti iz ovog turobnog svijeta

negdje, daleko
gdje ljudi se smiju

Speculum