Šta je tu san? Kakav san? I gde je san?
Iznutra, živ, gori u meni …
Otkud sva ta svetlost, podsticaji,
mesta, nažalost ljudi?
Nataložilo se generacijski.
Ali podsticanje?
Baš je noć htela da pokaže
svet gde se noći i dani
nižu jedan za drugim?
U svetu snova ne postoji
juče, danas i sutra, samo trenutak;
e baš je noć, htela –
da pokaže da se vreme sastoji
od trenutaka posvećenih
beskonačnosti, kojom se objašnjava
veličanstvenost kosmosa.
Ali mi seckamo i mrvimo
vreme, pokušavajući naknadno
da spojimo rasparčane deliće;
u naknadnom povezivanju
gubimo trenutke iz prošlosti
koje ne možemo svesno vratiti.
Izgubljeni trenuci se vraćaju
u snovima – pokidane sveobuhvatnosti.
Zaboravljamo detalje; oni opominju
gde je život u sadašnjosti!
Ako se zaustavio u jednoj tački
vratićemo se, okrenuti tok
života i nastaviti da živimo.
Ili ići dalje starim putem,
posrćući pod teretom.
Poetska teorija relativiteta.
Vrlo složene procese ispisao si fantastično.
Bravo!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!