višnjik
ne sjećam se da sam ti ikada
dala dopuštenje
da staviš ruke
ponad mojih očiju
i rasvijetliš ih žeravom
svojih prstiju
crni teatar sjena
labudova
i olovnih vojnika
prognanih u višnjike
bez plodova
preuzmi njihovu bol
na te svoje smjerne ruke
i otpravi je u košarama berača
ne sjećam se da sam ti ikada
dala dopuštenje
da odmakneš ruke
s mojih očiju
sjedim u sobi ispod sata
koji tuče podne
ili ponoć
Zastiranje in odstiranje - igra svetlobe in senc - v kateri ne vemo več ali je dan ali noč - nas ujame v svoj ris ... čestitke,
lp, Ana
nikita, ČESTITKE !!!
I isprika što sam morao popraviti pjesmu koju si komentirala! Molim tte oprosti mi. Morao sam intervenirati...!!!
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 14. 03. 2022 ob 23:56
- Prebrano 619 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 291.08