TEK MI JE OSAMNAEST

 

na licu ti ne mogu pročitati kako se
moskovska i kako se kijevska
aklimatizacija bori s novim kišama
nečujnim od zaglušujućih truba
odvažnosti moći bahatosti
ponosa osionosti  i kako
kozmička avantura na svojim leđima
nosi neizvjesnost
i nesagledivost ishoda


u očima ti ne mogu pročitati
ni pola moje duše zagledane
u slike prekratkog ljudskog trajanja
pa te ona (duša) podsjeća da želi samo odrasti
ona
koja nije djelo tvoga stvaranja
 

u glasu ti ne mogu pročitati

kako izjednačuješ ljudska bića
sa robovima na čijim umrlim licima
vidiš okamenjene muzejske osmijehe

 

uspravi u sebi homosapiensa

i umjesto srljanja protiv višeg

poretka stvari u stanje uma ugradi proljeće

kojem hrlimo i s kojim ćemo

jednom

zajedno nestati

i ti i ja

 


sačekaj 

meni je tek osamnaest
i prvi vjetar u jedrima straha
želi zaspati bez odjeka metala
bez luđačke košulje bez tutnja smrti
u gudurama i nadama balkanskim
želim ostati ogrnut s genetskom
predispozicijom koja jedino žudi
slobodu rasta  slobodu klijanja
 

mirkopopovic

damjana

Poslano:
13. 03. 2022 ob 16:42

čudovita pesem o brezumni vojni ...

Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
19. 03. 2022 ob 19:36

Zahvaljujem se, draga damjana.


lpm

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
20. 03. 2022 ob 19:10

Čestitke k posojanju glasu, h klicu iz vojne, 

lp, Ana

Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
20. 03. 2022 ob 19:41

Obradovan sam, Ana.

Hvala najljepše:)

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

mirkopopovic
Napisal/a: mirkopopovic

Pesmi

  • 13. 03. 2022 ob 16:23
  • Prebrano 560 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 279.6
  • Število ocen: 10

Zastavica