na licu ti ne mogu pročitati kako se
moskovska i kako se kijevska
aklimatizacija bori s novim kišama
nečujnim od zaglušujućih truba
odvažnosti moći bahatosti
ponosa osionosti  i kako
kozmička avantura na svojim leđima
nosi neizvjesnost
i nesagledivost ishoda

u očima ti ne mogu pročitati
ni pola moje duše zagledane
u slike prekratkog ljudskog trajanja
pa te ona (duša) podsjeća da želi samo odrasti
ona
koja nije djelo tvoga stvaranja
 

u glasu ti ne mogu pročitati

kako izjednačuješ ljudska bića
sa robovima na čijim umrlim licima
vidiš okamenjene muzejske osmijehe

uspravi u sebi homosapiensa

i umjesto srljanja protiv višeg

poretka stvari u stanje uma ugradi proljeće

kojem hrlimo i s kojim ćemo

jednom

zajedno nestati

i ti i ja

sačekaj 

meni je tek osamnaest
i prvi vjetar u jedrima straha
želi zaspati bez odjeka metala
bez luđačke košulje bez tutnja smrti
u gudurama i nadama balkanskim
želim ostati ogrnut s genetskom
predispozicijom koja jedino žudi
slobodu rasta  slobodu klijanja
 

mirkopopovic