pred zoru dođoše nevidljivi dželati, iz tame
oteše srneće poglede deci i majkama
raspevavaše cvileže, kao vetrovi nage borove
i ostalo drveće. do jutra su pleme usisali,
pretvorivši ga u veliko ništa, nepodnošljivoj
lakoći zaborava ustupivši svoje bodeže.
smestiše tuge u usamljene niše. na ivici
pustinje, na ruti 66 usvojiše nove narode
crnih gavranova, askurđela – pretka dronova,
šesto unazad koleno. što iza krstova kaktusa
smejulje se lešinaru. neumereno seru
na ugasla ognjišta, čekajući da kamenje
anasaza najzad i opet se snovima opaše
*Anasazi - misteriozno iščezla civilizacija, narod i kultura koja je živela u Arizoni, USA.
Uh, naježila sam se. I koliko puta se moramo ježiti od pohlepa raznih osvajača!
lpb
Hvala na komentaru, Branka.
lp
Jagoda
...in le o čem te dni od izvira do izliva poje brez glasu začuden, globok, žalosten Dneper?...Morda s tvojo pesmijo poji pokrajino, čas, drevesa...ljudi?...
Objem, hvala za prekrasno, globoko pesem, draga Jagoda!
Majda
Hvala, Majda, na komentaru.
Misteriozni nestanak jedne civilizacije, jednog naroda, bio je okidač za nastanak ovih jetkih stihova. I mada samo njihov nestanak ima direktnu vezu sa prošlošću, kao i s tragičnom današnjicom, iza svega stoji nešto strašnije: glupost. Jer, kako reče veliki F.M.Dostojevski: "Glupost je univerzalna pojava i apsolutno stojim iza tvrdnje da je glup čovek ujedno i gramziv, prostački lukav i jedan od najopasnijih neprijatelja..."
lp,
Jagoda
Hvala, Svit, na komentaru.
lp,
Jagoda
Pesem, ki presune, čeprav je krog pojavljanja in izginjanja (bežečih in krvnikov ...) kar naprej pred našimi očmi in iz vseh zgodovinskih knjig se nismo ničesar naučili ... čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana.
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!