u mom dvorištu dva su jablana
čijim šiljcima danju selim
sa vrha na vrh sunce i smrti
što mirno stoje sve sloj po sloju
(umrlice dole udebljale
njihova debla)
čine da sliče pretilnom
čudovištu
koja samo noćima dobrodušno
dopuštaju nemim podstanarima
da odapinju samostrele u široko
i ravnodušno čelo neba
da odapinju samostrele u široko
i ravnodušno čelo neba
Hvala, Svit! :)
... neverjetno tankočutna opazovalka si, draga jagodanikacevic, pravo umetniško beleženje občutenj, doživetij, razmišljanj veje iz tvojih pesmi v razmislek sebi in bralcem;)))
Rada te berem in sončen dan ti želim,
koni
Hvala, draga Bredo, na divnom komentaru. Počastvovana sam njime. ♥
lp, Jagoda
Dogajanje, ki se iz dnevne seli v nočno sliko, jablani prestavi v literarni osebi in bralci ju skupaj s pesnico občudujemo - super pesem, čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana! :)
lp, Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!