Zvoni iznad sata, kao da nemo zove
A mi stojimo u redu slikajući sat
Koliko sudbina pišu uzdasi na zidove
Blicaju sa svih strana u ritmu tik, tak.
Smejemo se, u nama radost bukti plamom
Neistražene puteve, tek otkrivamo
Dok se poslednji zrak, bori sa tamom
Ruke nam se druže, prste ulivamo.
Logika bez veza, u oko nam se smeje
Pivo nam u grlu opisuje Prag
Tvoj me pogled vrelinom svojom greje
Dok mi na usni utiskuje trag.
Još jednom nazdravismo prošlosti oko nas
Duhovi ne žele da ih se dira
Al nešto u nama kao da traži spas
Dok se grlimo kao dva suvenira.
Praštale su nepristojne ponude
Kao da su lađari brodicama s ramena
Kretali u osvajanje ove sekunde
I svakog narednog trena.
Mostovi su nadvisili huktanje vode
Kao dugonoge akrobate spajali obale
Moje te ruke iz prikrajka u san vode
Kao prvi poljupci što kao žar pale.
Vreme je negde oko našeg sveta
I prošlost i ljudi svi što su bili
Sada smo mi, kao dva krhka cveta
I svi snovi što smo ih snili.
Želiš li da sada kraj počne novim početkom
Kao da smo obukli nova odela
Nedelja je i noć kreće sa ponedeljkom
Ti i ja, dva srca u snu se srela.
Malaino