Imaju neke divne riječi

avtora. Baš postoje. One

govore o tome. Kako voli

pjesme, sunce, obalu i more.

U nijansi ljepote i strasti boje.

Uvijek drugačiji je taj svit.

Sve njegove strasti broje.

U detaljima boje. Nešto ima

u tom cviču. Onaj miris koji

volim. Miris mora, sunca.

Gdje svaka ruža nebu

priču pruža.

Divan svit.

Ima nešto više u tom moru.

Ono daje posebnu aromu.

Na obali luka. Sjaji u boji

starog Grgura, Poljuda i

Hajduka.

Na obali Marjana drugačije

ide svit. U srcima ljudi, u

raspjevanim talentima gdje

samo jedan grm lovora

opija u ljepoti bjelog kamena.

Ima nešto više.

Tu na svakom zidu u nijansi

sve piše. Tu svako malo

dijete njegovih korijena

religiju diše.

Čaroban svit.

I ja ču opet   doči.

Da čujem more kako šumi.

Da sanjam kako pjevaju

dragi ljudi. Drugačiji je Split.

Dajem ti ono jedino što

imam. Svoju rič.

Možda krive su moje strasti

u životu. Da vidim, čujem

tu ljepotu. I ljubav. Uvijek

neka atrakcija. A ja malo

vjerujem. Da kriv je jedan

podpis na starom vinilu

nedostižnog  rokera.

Opet ču ja doči. U jednoj

noči. Dolazim ja. Na obalu

jadrana. I samo o ljubavi

pišem. Da se u nijansi

lipote  nadišem.

(Po navdihu zapisa Sve Splitske nijanse - saraivor) 

Blanka Drnovšek