Kažu, snijeg će i ove zime zabijeliti tek poneke predjele. Ozima pšenica ga željno očekuje. Ne godi joj hladan sjever i ledeni mrazevi. Kažu, dolazi novi val, još nije točno istražen i definiran virus koji će nas prikovati uz strah. A strah je grumen u želucu, talog u plućima, bol u grudima.

Odagnat ću sive tonove
i nakupiti svjež naramak pruća
neka šuma miriše u sobi
Svjetlost ću uhvatiti u zjene
i napuniti vrčeve hladnom vodom
Otvorit ću prozore
pustiti sjeverac u sobe
neka se poigra sa zavjesama
Neka ih rastvori
nudeći pogledu dan

Kažu, snijeg će i ove zime stići pred proljeće. A zima je raskopčala kaput i skinula kape. Na klupama u parku sjede zaljubljeni, na granama u krošnjama ljubuju ptice.
Vijesti su utezi, nosimo ih pravilno raspoređene u džepovima. Dijelimo ih u rijetkim susretima šireći strah i nelagodu. A ptice i dalje žvrgolje, raduju se svakom novom jutru. Grade gnijezda i traže sitne sjemenke na prerano propupalim granama. Ostavština od prošle godine, za ptice hrana, za čovjeka strah.

Uzet ću boje i kistom obojati nebo
Stavit ću dovoljno bijele
za snježne nanose i pahulje na vrh nosa
A onda ću plavim tonovima
obojati nebo
Oštrim potezima nacrtati vjetar
i pustiti zimu
da se onako hladna i bijela
raširi preko polja i prekrije pšenicu
zarumeni obraze djeci
što zimu još ne vidješe

Na slici neću nacrtati strah.

Ljubica Ribić