ova prazna noć
ne odjekuju daljine
privikavam oko
ne pitam
jesam li daleko
ni čiji sam
vjetar u travama
niz koje sam pustio
žedne usne
sviću vidici
rađa se cvijeće
ne pitam
jesam li blizu
ni kojom prazninon mi
prolaze trnci
dok se tijelom
na panj kojeg nema
umoran naslanjam
ne odjekuju daljine
ni trenuci
koji su iščezli
i raznijeli mi korake
potonule u noć
sviću vidici
rađa se cvijeće
ne pitam
jesam li blizu
Prazna noč, polna spominov ..., se dotika srca!
Lp, Drago
Hvala lijepa, Svit !
lpm
Hvala lijepa, Drago !
lpm
Ko se radovedna, spominjajoča duša sprehaja - ne da bi ji sledilo utrujeno telo ... čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana.
LP, Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 04. 12. 2021 ob 11:12
- Prebrano 508 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 231.79
- Število ocen: 10