sestro
nosi moju smrt
u grob tvoj
ko tat je posijah
sestro
nosi moju smrt
ja postah sunce
koje miješa boju čemera u dan
preda mnom svijet spušta vjeđe
i skriva svoju djecu u sarkofazima
sestro
zašto i ja ne mogu biti crv
koji u tundrama ruje lubanje leptira
zašto i ja u poljupcu nekog proroka
ne mogu izdati svijet
kyrie eleison
kyrie eleison
(nisi me čuo nerođenu)
mene vjetar ne osjeća na obrazu
smrt
mednu i slatku
ništa ja o umiranju ne znam
krvi moja
kako se zoveš
(milosrđe je umrlo davno
davno)
zašto bježiš u omarama
Žala
sestri mojoj iz usta izvireš
i rominjaš među urlicima
o krvi moja
ništa ti o sebi ne znaš
kyrie eleison
kyrie eleison
(ne mogu više slušati Tvoj glas)
sestro
nosi moju smrt
ja sam sunce koje mora sakatiti
svijet
Ponavljam: od tebe treba učiti, iako se poezija ne uči. 777 puta bravo. Ovo pjesničko djelo zavrjeđuje svaku pažnju i svaku pohvalu.
lpm
ja postah sunce
koje miješa boju čemera u dan
Hvala, Mirko!
Hvala, svitljubica!
materija zavednega
polzi razbita
po steklu praspomina
Svjetlobol(j)a neizlječivoga ...Pod tvojom crnom bakljom puca pogled preko mora
grobova, jata krijesnica u kovitlacu istog plesa, a čovjek ni da mrdne dalje od sebe.
Duboko me diraš i ne znam zašto sam žalosna poslije gotovo svake tvoje pjesme, a s takvim veseljem ih čitam.
Pazi na sebe i budi dobro!
Nekdo, ki je izkusil smrt in še ni postal smrt sama, nekdo ki kriči sam v svet, ki ga črti - lahko zajame tako globoko in napiše tako pesem ... čestitke,
lp, Ana
Moćan je tvoj osvrt, Ana. Hvala na njemu.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!