POD SUNCEM
ta razodjevena noć
u oku joj okupana
taj plameni šapat
što primicaše ti se
usnama
to podsjećanje
na posebnost
i neponovljivost dodira
šumornog tijela
procvjetalog
na grudima i crvenim
trešnjama u tihom ti
i osmjehnutom
uzdahu ruku
ta blagost obzora
i krilo rasklopljeno
samo za jedan let
i nepovrat
ta jedna riječ
bezvučna u tajni
zemaljskog sjemena
Smo seme vesolja? In kako dolgo lahko odmevamo - to in druge misli so me spreletele ob branju te tvoje pesmi - čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana za podcrtavanje.
Lijep pozdrav i ugodan dan :)
mp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 05. 11. 2021 ob 17:23
- Prebrano 361 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 107.43
- Število ocen: 5