Ponekad je moguće pobijediti nešto –
jedino na taj način da se ne borimo.
Ponekad…

Ponekad je moguće vjerovati
samo tako da ne vjerujemo.

Ponekad se dogodi preokret,
kojeg ne bi bilo da smo vjerovali u ono
što mislimo da je neizbježno.

Poprilično sam je čovjek
koji se bavi takvim mislima,

ali ne zato što bi bio osamljen u tom činjenju,
već zato što nema nikoga ko bi mogao biti –
umjesto njega.

I tako idemo po svijetu i kiši,
svjesni
da svako ima svoju kožu.

I puno je da si dozvolimo disati
u svojim lupinama
i umaknuti se
kad nam srebrne ljuske tamne dlanove.

I nije malo – znati da je prolaznost
samo druga strana jednadžbe.

I nije malo znati da je ono malo trajanja
u bilo kojem obliku
što ga nazivamo životom

jednako važno kao vječnost

o kojoj sanjamo tako malo.

breza