(za 2021 božju intervenciju)
za dah iz-
daha
hvatamo dah
koji se otima
ogvožđavanju pluća
i ovog proljeća
bradavica nam ostaje
najviši vrh
do kojeg smo doprli
razdvojeni
u sebi
pomalo prestrašeni
prepuštanjem drugom
samom sebi
a odavno su nas prestigli predci
mrtvi pjesnici
i vilinski konjici
u šiblju mlade trske
su nam pustili ambroziju
koja se gle
(već!)
pretvorila u perverziju
džinovskog hoda
u mjestu
duboko smo zaglibili
u bljutavicu krvnih sudova
što se stoljećima slijeva
niz stepenice od sanduka
tabuta sanduka tabuta …
za-
dah
iz-
daha
hvatamo dah
koji se otima
ogvožđavanju pluća
a hrđa je sve dublja
i gušća.
Ja, Svit, zadah izdaha...vsepovsod.
Lepo te pozdravljam, bodi Dobro!
Lovljenje sape, ki izvira iz bega pred seboj, pred sedanjostjo, pred razkrojenostjo, razpetostjo in okoliščinami, v katerih so invazivne vrste izpodrinile žlahtnost ... in še mnoge druge asociacije v tokratni ne goli ne obuti pesmi - čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: breza
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!