Gazda je tukao štapom
moga parnjaka u jarmu
ja sam teglio za oba
trupce vezane lancem
Njemu je pucala koža
kao kad nož zareže
koru na grani trešnje
Meni se cepalo srce.
O tužni volovski svete
gde su danas te suze
u mome mutnom oku
dok mog parnjaka penju
na veliku stočnu vagu
ispred klanice masne
Odlično Mikailo kao uvek :)
Pozz za tebe
Vrhunsko napisano. Naj ostane vsaj spomin na neko trpljenje.
Lp, m
Moj Miko, svi smo mi volovi...u lošem društvenom sistemu.
Pozdrav
Poslano:
09. 10. 2021 ob 17:26
Spremenjeno:
09. 10. 2021 ob 17:27
Erna, moje lepo dete, srdačno te pozdravljam <3>
A pesmica je slika sveta u kome živimo.
Alegorija trpečega življenja, v katerem obstaja sočutje ... čestitke,
lp, Ana
E, moja Ana, težak je svet u kome živimo.
Hvala ti na razumevanju.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Mikailo m.z.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!