kad padne večer lice mu se skameni
pramenje zvijezda mu
udahne vitkost
kad padne večer on je starac
u meni dječaka zagrli
pa zelenim plamenom
istom stremimo suncu
s mojom tugom
s mojom radosti
kad padne večer drugujemo
pada po nama moje daleko nebesko
padaju po nama boje rujna
s kojima se nikada nismo rastali
Lepa, tankočutna pesem.
Lp, m
Pesem v kateri so ciprese zraščene s p. s. in to sodoživljanje jo naredi posebno, čestitke,
lp, Ana
Čestitke, Mojster!!
Lp, Drago
Hvala, Ana.
Radujem se podcrtavanju mog uratka.
Lijep pozdrav,
Mirko
Hvala, Drago.
Živio !!!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!