Tamo daleko na kraju duge
jesen se umorno smiješi
ulicama južnih gradova
Vrijeme je modnih revija
i velikih rasprodaja
na kojima se mogu
u pola cijene kupiti
iznošene i iskrpljene
priče iz djevojačkih soba
Ne prodajem nasmiješenog psa
ja sam tu sasvim slučajno
prepuštajući slavu drugima
u sjenci stare lipe družim se sa oblacima
i nedam da me slome
varljiva sjećanja na neke tople kiše
teško ljeto i dobre tamburaše
Bilo je to tako davno
kad sam zadržavajući dah
tražio riječi za ovu pjesmu
kojoj sam naredio da te voli
Ne znam gdje si tada bila
sa kog si prozora
bacala grešne misli
na kom si jastuku zaplakala noću
zbog neke male ludosti
Jer čini mi se da si oduvjek tu
sa svojim vječnim pogledom
i osmjehom koji ne može pomoći
nikome od nas
Treba znati mirno otići na kraju
zato mi oprosti
izravnaj kosu otvori srce
i postani tragač za istinom

Sumiko