Kad oblaci zaplaču,
razmišljam o malim nestašlucima
koje bih mogao činiti
suptilno udružen s nevinim suzama kiše
koje bi me, pretvorene u dukate,
mogle učiniti savršenim kockarem.
Tajanstveni zvuk kiše mi oblikuje misli,
a njene kapi me vode u nepoznato
preko blatnjavih staza iz djetinjstva
gdje me vjetar uči jesenju sintaksu.
Kada se s kišom igram žmurke,
ona me uvijek pronađe
jer nas povezuju moji stihovi
ili zato što ima bezbroj očiju
koje postaju moje duhovne oči
kad razmišljam o malim nestašlucima.
Ivan, ta pesem je pa res ljubka :)
Hvala Damjana na čitanju i podršci!
Ivan
Ivane, siguran sam, da te sada kiša još više voli i poštuje :-)
Srdačan pozdrav iz Velenja,
Stojan
Hvala Stojane,
i lijep pozdrav u Velenje,
Ivan
Všeč so mi brezštevilne oči dežja in notranje oči pesnika, ki se zagotovo najdejo v tej pesmi - čestitke,
lp, Ana
Hvala Ana na podčrtanki i lijepom komentaru,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!